Cijena: 110,00 kn
  • Godina izdanja: 2010.
  • ISBN: 978-953-245-046-0
  • Broj stranica: 240
  • Uvez: tvrdi
Iskonice
Ante Kraljević
S nekih postaja južnije od juga, preko hercegovačkoga krša i oskudne zemlje crljenice javlja se strastvenost za svojinom, na-rodnosnim bićem. Zato su neke stranice, ovdje polaznoga naslova, vrlo povjerljive jer otkrivaju naš osobni senzibilitet. Djelovanja likova unutar priča bivaju zasigurno preslike nekih viših, dostojnijih istina što će i vrijediti za parabolične prijenose gradiva. Dakle, vraćanje je to prema dokazivim istinama, a rijetko prožimanje apstraktnim idejama koje i nisu od naročite koristi. Priče koje potpisuje Kraljević kao da izlaze iz mitskih i legendarnih danosti, iz udesna okružja i tajnovita svijeta. Usto dohvaćaju smisao pojedinca i njegovih oživljujućih zviježđa u društvenim skupinama koje doživljavaju "privrat" s demokracijom i slobodom

Među ponajvažnije sastavnice ove proze, uz i niz njezine retke, zatičemo ikavicu - kao da smo pod blagim zvizdama ili pod putanjom "kriposnoga zvizdana". Izvanredno se prožima riječ, uklapa s ovdašnjom slikom nadolazeće trpnje i osokoljenosti za boljim životom. Jezik se ne može opljačkati, ophrvati, pa makar se donkihotovski i strmoglavljivao. (No, i to je moguće ako smjerokazi njegova istrajavanja proklizuju u nedolična, u neku ruku nedostojna ponašanja.) Takve je postupke u ovako okupljenim pričama proumio i Kraljević, pričoznanac i vještac kazivanja.

Dok prohodimo Kraljevićevom prozom, kao da susrećemo našeg starijeg čovu, snalažljive neviste, savitodavne majke. Ili pak obilazimo bilige, srednjovječne stećke s njihove osunčane strane pa iščitavamo vedre i nujne smislove povijesti? Doima se kao da smo u etnoradionici jezika koji doživljava tektonske mijene i unosi se na obzore postojanja. Revitalizacija starih običaja i duhovnosti, koja na svoju potvrdu nailazi i u sadašnjosti, čuva jezik lipotnoga izraza preko rezbarija doživljaja i iskustva, pogrješaka i potvrđivanja - sve to oblikuje kralježnicu u brizi za stečena i urođena svojstava kazivanja.

Iskonice, upravo kroz ikavicu, dobivaju na snazi kroz vrijeme. Naznačuju to i svježe Kraljevićeve "prilike", u neku ruku parabole iz franjevačkih ljetopisa koji su sama ovdašnjost, zapravo su zgode preinačene u duhovite priče. Čini se da je potrebno prinijeti ove prozne tvorbe i na nosač zvuka tradicije.

Otuda su ove priče, iz svojevrsne iskopine umnoga blaga, premještena drevna ishodišta, mala djela u pokretu - postaju otvoreni uradci o stvarima koje se nas tiču i u doglednoj se budućnosti očituju u svojoj valjanosti. Poruke iz njih nisu grudice slučajnosti nego su usidrene, zajamčene danosti koje se vazda pomaljaju u svrhu zaštite i promicanja prapočela, polaznoga dobra za običnoga čovjeka